Ovo nije dječji bicikl.
Ovo je cestovni bicikl.
AEROZO je rođen iz jednostavnog uvjerenja: dijete ne bi trebalo učiti na biciklu koji ga koči.
Danas mnogi mladi otkrivaju cestu na biciklima koji nisu ni osmišljeni za tu upotrebu, ni prilagođeni njihovoj visini, ni dosljedni u osjećajima.
Htjeli smo problem uzeti obrnuto: krenuti od djeteta, njegova stava, njegove sigurnosti, njegova užitka, a zatim izgraditi pravi bicikl oko toga.
Problem nije u tome što djeca voze bicikl.
Problem je na čemu uče.
Biste li kupili prevelike cipele svom djetetu da nauči hodati?
Naravno da ne. Jer na početku, sve je bitno: ravnoteža, samopouzdanje, preciznost pokreta, osjećaj sigurnosti.
S biciklom, međutim, često prihvaćamo kompromis koji nigdje drugdje ne bismo prihvatili.
Biramo bicikl malo prevelik, jer će trajati dulje. Preuzimamo stari bicikl, jer je još uvijek "prilično dobar". Usmjeravamo dijete prema planinskom biciklu, jer je uobičajeniji, dostupniji, naizgled svestraniji.
Namjera je logična. Čak je i razumljiva.
Ali za učenje ceste, nije idealno.
Bicikl prevelik za danas, čak i ako će odgovarati kasnije, zahtijeva više napora za kontrolu.
Daju im planinski bicikl da voze cestom.
A cesta zahtijeva nešto drugo: drugačiji položaj, drugačije čitanje napora, drugačiji odnos s biciklom.
Kada alat nije pravi, učenje se zamagljuje. Pokret postaje manje tečan. Želja za ubrzanjem nestaje. Užitak ustupa mjesto obliku prisile.
Naš izbor bio je jednostavan:
ponuditi bicikl prave veličine, u pravom trenutku.
Nismo htjeli prilagoditi bicikl za odrasle na manji. Nismo htjeli pojednostaviti bicikl. Htjeli smo osmisliti pravi cestovni bicikl, u mjerilu djeteta koje ga vozi.
To počinje veličinom. Ne u komercijalnom smislu. U pravom smislu: neposredni odnos između tijela, bicikla, i onoga što dijete osjeća od prvih metara.
Prilagođen bicikl je prije svega ispravniji stav. Trup nije prisiljen. Oslonci su prirodniji. Kontrola upravljača postaje jasnija. Pokret se lakše uspostavlja.
Zatim je tu težina. Preteški bicikl se trpi. Lakši bicikl se razumije.
Dijete lakše ubrzava. Bolje korigira svoju putanju. Manje se nepotrebno umara. Može se usredotočiti na ono što uči, a ne na ono što kompenzira.
Jer sigurnost ne počinje samo kacigom, kočnicom ili uputom. Počinje u načinu na koji bicikl reagira, u načinu na koji umiruje, u lakoći kojom dijete razumije što radi.
AEROZO ne želi samo natjerati djecu da voze.
AEROZO im želi dati želju da zavole bicikl.
Dobro opremljeno dijete ne otkriva samo predmet. Otkriva novi osjećaj.
Osjećaj bicikla koji dobro napreduje. Osjećaj čišće linije. Osjećaj napora koji postaje zanimljiv, ne samo zamoran.
Tamo se rađa strast.
Ne u govoru. Ne u apstraktnom obećanju. U ponavljanju dobrih osjećaja.
Malo po malo, dijete stječe samopouzdanje. Usuđuje se više. Vozi dalje. Bolje razumije svoj bicikl. Počinje voljeti cestu zbog onoga što je lijepo u njoj: tečnost, stil, brzina, preciznost, samonadmašivanje.
AEROZO želi otvoriti ta vrata vrlo rano. Ne da bi umjetno gurao performanse, već da bi djeci dao pravi, nadahnjujući, ambiciozan okvir.
Ispravno početi. Dati povjerenje. Stvoriti užitak. I omogućiti strasti da se pojavi iz pravih razloga.
Dobar početak,
mijenja sve.
Strast počinje tu: kada bicikl daje želju za nastavkom vožnje, odlaskom dalje, i već zamišljanjem nastavka.
